Za opstanak zajednice, najvažniji poljodjelski proizvod bili su žito i masline. Parcelirano područje je omogućavalo dobar prihod: ako bi sijali samo žito, tržni višak bio bi između 41.000 i 157.000 srebrnih drahmi (pri čemu je jedna drahma bio dnevni prihod kvalificiranog radnika i njena vrijednost računa se na približno 30 eura). Uz žito sadili su i masline, prije svega na rubnim krševitim predjelima polja. Farani su za svoje potrebe proizvodili vino, uzgajali su i smokve, šipak, bademe, rogač te razne grahorice. Bavili su se pčelarstvom, ribolovom i lovom na divljač. Uzgajali su stoku, kako onu za prehranu, tako i za vuču i nošenje tereta.
(kliknite na sliku za veći prikaz)
Fragmenti amfora (keramičke posude za držanje i transport vina i ulja) i pithosi (velike keramičke loptaste posude za pohranu žitarica) nađeni širom područja polja, pokazuju da se ovdje proizvodilo i vino i masline. Krhotina jedne amfore s grafitom – ugraviranim slovima na grčkom – ΦAPOΣ (FAROS), zajedno s farskim brončanim novcem, nađeni u Ošanićima kod Stoca u Hercegovini, dobro poznatom utvrđenju plemena Daorsa, ukazuju na trgovačku aktivnost i komuniciranje sa susjednim ilirskim zajednicama.
U hori se pronašlo samo nekoliko malih gospodarskih kuća iz grčkog razdoblja, ali mora da ih je bilo više, samo što su kasnije pokrivene rimskim vilama. Neke od rimskih vila obuhvaćaju površinu veću od 1 ha. Komon sin Filoksenide bio je vlasnik zemljišta na položaju Kupinovik, gdje je otkriven njegov nadgrobni spomenik 1924. godine. On je jedan od rijetkih Farana za čije ime znamo. Mjesto leži nekih 1,5 km istočno od Farosa, tik uz današnju cestu za Jelsu.
Tu su iskapanja obavljana još 1924. godine, a arheolog Marin Zaninović je ovdje istraživao 1978. i 1979. godine. Istraživanja nikada nisu završena, niti su ostaci arhitekture uređeni za posjete. Iskapanja su otkrila dobro očuvane zidove, uključujući preše za proizvodnju ulja i vina, iz rimskog doba. Komonov nadgrobni spomenik i nekoliko krhotina helenističke keramike jasno ukazuju na to da su Rimljani gradili na grčkim temeljima, sve do u kasnoantičko doba.
Stvaranjem većih zaliha hrane (žitarica), Faros je postao zanimljiv za obližnje ilirske zajednice, ali ne samo za trgovinu, nego i za pljačkanje. Poljoprivreda Farosa mora da je bila mješovita. Teško je povjerovati da su se vezali samo za jednu vrstu žitarica. Okruženje i velika udaljenost od matičnog grada, i obrambeni bedemi i kule, pokazuju da je gospodarstvo moralo uzdržavati doseljenike, bez potreba za uvozom. Stvarale su se zalihe hrane, tako da je zajednica mogla preživjeti slab urod ljetine, godine u ratu, ili godine kad su bili pljačkani. Iako možemo zamisliti da nije bilo velikih viškova za izvoz, niti velikih prihoda, bilo je sigurno dostatno da se živi, iako ne, poput Tasosa (otok na sjeveru egejskog mora na kojem su Parani utemeljili naseobinu u 7. st. pr. n. e.), da se zajednica širi i naseljava susjedne zemlje.
Jedan grčki međašni kamen, otkriven blizu Staroga Grada u 19. stoljeću, s natpisom OROS MATHIOS PITHEO – granica zemljišta Matija sina Piteja -, jasni je dokaz da je postojala podjela zemlje među građanima Farosa.
Javna ustanova Agencija za upravljanje Starogradskim poljem je ustanova čiji su osnivači Ministarstvo kulture, Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i vodnog gospodarstva, Općina Jelsa i Grad Stari grad. Cilj Agencije je očuvanje, unapređenje i turističko vrednovanje Starogradskog polja, koje je 2008. ušlo pod zaštitu UNESCO- ve kulturne baštine
