Etnografija Starogradskog polja

Život ljudi uz Polje, njihov godišnji kalendar, oduvijek je vezan uz ritmove obrade zemlje i životne cikluse najvažnijih poljoprivrednih kultura u Polju – vinove loze i masline.

Najstariji zapis koji određuje vrijeme poljskih radova nalazi se u Hvarskom statutu iz 1331. godine. Navodi se da lozu treba prvi put  okopati u veljači, a drugi put u svibnju.

I danas vrijede ista pravila. Nakon siječanjskog mirovanja, s prvim toplim danima veljače počinje proljetni ciklus obrade zemlje. Ovaj najnaporniji dio godine završava u mjesecu  lipnju. Kroz dva ljetna mjeseca glavna je briga sačuvati lozu od bolesti.  U rujnu je berba grožđa, a listopad je mjesec prerade mošta u vino. U studenom se beru masline. Tek su prosinac i siječanj mjeseci predaha.

Najveće svečanosti  određuje crkveni kalendar. U vrijeme oko Uskrsa, dojmljiva je pučka procesija Za križem, u noći s Velikog četvrtka na Veliki petak, nepromijenjena u svom osnovnom obliku od srednjeg vijeka. Iz sela oko Polja polaze povorke ljudi, s križonošom na čelu, sa svijećama u rukama, obilazeći crkve u susjednim mjestima, krećući se u smjeru  kazaljki na satu, pazeći da se dvije procesije ne sretnu.

U  danima  oko Božića sačuvan je običaj kolendanja –  skupine djece, ali i odraslih, pjevaju pred kućama prijatelja ili susjeda starinske napjeve s dobrim željama za godinu koja dolazi.

U posebnim prilikama spremaju se i posebna jela.  Jedinstven po načinu pripreme, po izgledu i okusu je  –  starogrojski paprenjok, registriran kao nematerijalno kulturno dobro. Ovaj tradicionalni kolač spravlja se od meda, brašna, maslinovog ulja, prošeka i raznih začina. Prvi spomen o paprenjoku  nalazimo u djelu Petra Hektorovića „Ribanje i ribarsko prigovaranje” iz 1556. godine.