Najveće gradinsko nalazište  na ovom prostoru je gradina Gračišće smještena na bežuljku Molo bardo (154 m nad morem). Otkrili smo je 1984. godine prilikom detaljnog pregleda starijih avionskih snimaka, iz vremena kada ovo brdo nije bilo obraslo borovom šumom.

Gradina Gračišće iznad Vrbanja na zračnom snimku iz 70. godina, danas teže prepoznatljiva zbog velika zarašćenosti

Do gradine se dolazi kada se od Vrbanja krene prema jugu put Svirča. Na vrhu brežuljka, iznad kapele sv. Liberata, nalazi se manji plato koji na istoku završava jezičastim produžetkom što dominira Jelšanskim poljem, nadzirući prostor prema Vrboskoj, Jelsi, Pitvama i Vrisniku. Na tom mjestu smješteno je utvrđenje od suhozida, elipsastog oblika, dužine oko 100 m u pravcu istok-zapad i oko 50 m sjever-jug. Pristup je moguć samo sa zapada, dok se sa svih ostalih strana nalaze prilično strme padine. Na zapadnoj, pristupačnoj strani nalazi se jak bedem, danas u rasutom stanju, širine 8-10 m, da bi se kasnije suzio na 4-5 m.  Na sjevernoj strani lice bedema sačuvano je na više mjesta i čine ga veći komadi lomljenog kamena.

Zbog velikog pada terena, na južnoj strani zidovi su uglavnom obrušeni, mada je pravac pružanja bedema još uvijek vidljiv. Unutarnji plato, blago nagnut prema jugoistoku, ispresijecan je urušenim zidovima građenim u suho od lomljenog kamenja. Relativno očuvani bedemi zaštitili su ovaj prostor od jačeg ispiranja, pa ako isključimo veća oštećenja nanijeta ranijom obradom zemljišta, može se očekivati otkriće intaktnog sloja. Prilikom obilaska gradine prikupljeno je ulomaka atipične pretpovijesne keramike, tako da, za sada, kronološka atribucija ovog, očito značajnog, nalazišta, ostaje neizvjesna. S Gračišća se ne vidi cijelo Starogradsko poje, već samo njegov istočni dio i predio prema Jelsi i Pitvama.

Ako se ono “jako utvrđeno mjesto” koje Diodor spominje da su Parani “dopustili barbarima na otoku da nesmetano ostanu” kada su ovi utemeljili svoj grad na položaju današnjeg Starog Grada, nalazilo u Starogradskom polju, onda nema sumnje da je to bilo Gračišće. Naime ni Lompić, ni Glavica, nisu toliko veliki da bi u njima mogla živjeti veća skupina domorodaca, niti je njihov položaj za to pogodan. Izloženo mišljenje da bi to “jako utvrđeno mjesto” trebalo biti na Purkin kuku, brdu iznad Starog Grada, nema, kao što smo vidjeli, temelja.

 

Podijeli

Zadnje objave
O nama

Povezane objave

Skip to content