Omfalos i procedura mjerenja zemlje

Iz priručnika rimskih geodeta (gromatika, agrimenzora) znamo, da su u starija vremena parcelacije pravljene uz više-manje paralelne osovine, pri čemu su posjedi naslonjeni na te osovine uzdužno (scamnatio) ili poprečno (strigatio). Kada je prevladao sistem mjerenja sa središnjom točkom (lat. umbilicus, gr. omfalos) i dvije osovine koje se u toj točki križaju, ne znamo.

U doba kada su nastajale rimske kolonije u našim krajevima (1. stoljeće prije i poslije Krista) takav sustav je jedini bio u upotrebi, a poznat je kao centurijacija i ima kvadratne modularne jedinice sa stranicom od oko 712 m. Naše analize pokazuju, da je Starogradsko polje mjereno baš na taj način, iz središnje točke.

To možemo tvrditi na osnovu deformacija mreže parcelacije, zapaženih na osnovu preciznih mjerenja na terenu, pomoću diferencialnog GPS mjernog instrumenta, 1995. godine. Mjerenja su izveli Andrej Bilc i Jure Mlinar.

Primijećeno je da su sve osovine parcelacije u smjeru istok-zapad veoma pravilne i međusobno paralelne, ali da se sve neznatno lome na jednoj osovini u smjeru sjever-jug, onoj koja prolazi uz Dračevicu. Primijećeno je i da se sve osovine u smjeru sjever-jug neznatno lome na istoj osovini u smjeru istok-zapad, i to onoj po kojoj vodi put iz Starog Grada u Vrbosku. Otkloni tih osovina prema jugu i sjeveru od te osovine su međutim različiti.

Točka presijecanja dvije osovine na kojima se lome sve osovine  razumijemo kao polaznu točku mjerenja – omfalos (raskršće na sjeverozapadnom uglu aerodroma).

Pošto su grčki geodete raspolagali veoma jednostavnim mjernim instrumentom (groma) koji nije omogućavao precizno određivanje pravog kuta, na svim točkama gdje su pravi kutovi mjereni doći će do pogrešaka. Pri određivanju četiri osovine koje polaze iz ishodišne točke – omfala, dobit ćemo greške u sva četiri smjera. Na osovini, s koje su određivani pravi kutovi na obje strane (u našem slučaju osovina na putu Stari Grad – Vrboska), dobit ćemo greške u dva smjera, na svakoj točki drukčiju. Prave linije se određuju putem viziranja i mjerne trake, odnosno mjernog štapa (kalamos, pertika).  Preciznost će tu biti velika: osovine od omfala prema sve četiri strane su potpuno ravne, sve osovine istok-zapad su potpuno paralelne sa glavnom osovinom (put Stari Grad – Vrboska). Zapažene nepravilnosti dakle omogućuju razumijevanje postupka mjerenja pri parcelaciji polja.

Naša rekonstrukcija postupka provjerena je analizom vidljivosti terena iz omfala i s krajnjih točaka glavnih osovina: analiza pokazuje, da je pozicija omfala odlična i primjerena za izvođenje mjerenja onako kako smo ga rekonstruirali.