Prvi koji je upozorio na arheološke ostatke u Starogradskom polju bio je Vinko Pribojević. U poznatom govoru o porijeklu i zgodama Slavena kojeg je 1525. održao u crkvi Sv. Marka u Hvaru, spominje se i Starogradsko polje. Među ostalim on navodi: Već same ruševine pokazuju njihov negdašnji sjaj, jer se tu još i danas vide ostaci mnogih velikih zgrada, zatim okrnjeni i nagrizeni kipovi heroja od parskog mramora i kameni podovi s likovima različitih životinja i zviježđa. To mogu biti ostaci samo nekog bogatog grada. I po sredini tog polja vide se ruševine prostranih zgrada sravnjenih sa zemljom“.
Nakon stanke od skoro četiri stoljeća, tek će 1859. godine Šime Ljubić upozoriti da je Starogradsko polje ustvari ager colonicus rimske Farije. Tada se u stručnoj javnosti tek počelo s proučavanjem brojnih ostataka parcelacija zemljišta iz rimskog doba, pa stoga možemo držati da je Ljubić bio pionir takvih istraživanja u Hrvatskoj. No proći će skoro sto godina da bi se tek 1957. pojavila znamenita knjiga Johna Bradforda koji, ne poznavajući Ljubićevo otkriće, utvrđuje da su antičke parcele u hvarskom ageru neobično male u odnosu na rimski standard! Zabilježio je: ovdje (je) sačuvan jedan od najboljih sistema parcelizacije koji je dosad viđen…. Polje ima bogatu zemlju, osobito produktivna za lozu, masline i razna voća. Studije s drugih susjednih otoka potvrđuju da je ono najbolje od svih i nema sumnje da je da je po svojoj plodnosti bilo poznato i prije nego što je postavljen rimski sistem parcela…. Parcele su sačuvane zahvaljujući suhozidinama te, iako se na nekim mjestima osnovne linije gube, ipak kontinuirana obrada polja održala ih je u veoma dobrom stanju. Osnovne linije orijentirane su sjever-sjeveroistok jug-jugoistok. Neophodan je detaljan terenski pregled kako bi se bolje pratilo ovo otkriće. Status ovog sistema i njegovih rimskih vlasnika predstavljaju značajan historijski problem.
Značajan korak naprijed učinio je Niko Duboković Nadalini (također Hvaranin) kada je 1969. objavio proširenu verziju svog članka iz 1959. godine, priloživši kartu s osnovni linijama parcelacije (kartu možete vidjeti u poglavlju “Rimljani naseljavaju Faros”). U tom radu vidljivo je da je on prvi koji se pozabavio pitanjem naseljenosti hvarskog agera, upozoravajući na ostatke preko desetak antičkih gospodarskih imanja. Upozorio je i na nekoliko grobova iz grčkog i rimskog perioda, te na grčki nadgrobni natpis otkriven na Kupinoviku, itd.
Pored spomenutih, proučavanjem ostataka parcelacije u Starogradskom polju bavili su se poznati stručnjaci kao što su Raymond Chevallier, Mate Suić, Oswald A.W. Dilke, Giulio Schmiedt, Marin Zaninović (također Hvaranin) i John J. Wilkes. Iako se nisu detaljnije bavili problemom parcela Starogradskog polja, svi su oni uočili da hvarski ager ima neke elemente koji se ne uklapaju u standardni sistem rimskih centuria, no nisu uspjeli ponuditi zadovoljavajuće rješenje. U nekoliko radova objavljenih 1979., 1982. i 1983. Marin Zaninović je iznio mišljenje da se u Starogradskom polju nalaze ostaci parcelacije zemljišta iz grčkog doba, no osim toga Zaninović ne donosi nikakve čvrste dokaze da je parcelacija doista grčka.
Javna ustanova Agencija za upravljanje Starogradskim poljem je ustanova čiji su osnivači Ministarstvo kulture, Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i vodnog gospodarstva, Općina Jelsa i Grad Stari grad. Cilj Agencije je očuvanje, unapređenje i turističko vrednovanje Starogradskog polja, koje je 2008. ušlo pod zaštitu UNESCO- ve kulturne baštine
