Osnivanje Farosa

O osnutku Farosa piše Diodor, grčki  povjesničar sa Sicilije, koji je pisao u 1. stoljeću prije Krista, i koji je jedini antički pisani izvor vezan uz datum osnivanja parske kolonije i događaja koji su se odigrali nedugo zatim. U 15. knjizi svoje Univerzalne povijesti (Bibliotheke historike) on daje prikaz aktivnosti Dionizija Starijeg iz Sirakuze, najmoćnijeg tiranina na Sredozemlju u kasnom 5. i u prvoj polovini 4. stoljeća prije Krista. On piše: Dok  se to događalo (tj. kad se Dionizije Stariji udružio s Mološanima i Ilirima u Epiru u zapadnoj Grčkoj, op. p.), Parani prema nekom proročanstvu poslaše koloniju na Jadran, osnovavši je na otoku zvanom Faros, u suradnji  s tiraninom Dionizijem (XV, 13, 4). Diodor nastavlja:  Na kraju godine (384. pr. n. e., op. p.), u Ateni je arhont bio  Diotrephes, a u Rimu  su  za konzule izabrani Lucije Valerije i Aulus Marius, a u Eleji je  proslavljena 99. olimpijada, ona u kojoj je Dikon iz Sirakuze osvojio «stadion». Za to vrijeme (384. pr. n. e., op. p.) su Parani koji su naselili Faros dopustili barbarima na otoku da  nesmetano ostanu na veoma  utvrđenom mjestu, dok su oni utemeljili grad na moru i obzidali ga. Kasnije, barbari s otoka nisu podnosili nazočnost Grka i pozvaše Ilire s kopna nasuprot otoku.Njih više od  deset tisuća prijeđe na Faros s mnogo malih brodova, poduzeše napad i pobiše mnogo od Grka. No namjesnik  Lisosa (danas Lješ u Albaniji), postavljen od  Dionizija, zaplovi  s večim brojem trirema protiv ilirskih brodica;  i jedne potopi, druge zarobi, pobivši više od pet tisuća barbara, zarobivši pak oko dvije tisuće (15,14, 1-2).

Vrlo živi opis događaja osnivanja parske kolonije sadrži nekoliko važnih podataka. Opis navodi na to da je u početku bilo dogovora između domorodaca i Grka o mirnom osnivanju grada, a da su godinu dana kasnije domaći uvidjeli da dogovor nije bio poštivan (ili su se Grci predomislili u vezi dogovora) i zato su morali napasti novu koloniju. To također pokazuje da je postojao regionalni identitet domaćeg stanovništva, tako da su domorodci s Hvara mogli pozvati svoje susjede s kopna upomoć. Pokazuje se također da je Dionizije bio zbilja gospodar Sredozemlja u tom razdoblju i da je ta bitka bila dovoljno važna za Diodora da bi o njoj pisao tri stoljeća kasnije. Ali ono što nedostaje u zapisu jest: zašto je Dionizije pomogao Paranima da se nasele na Hvaru? Je li to bilo zbog udaljenosti kolonije od matičnog otoka – Paros je, naime, udaljen od Hvara nekih 700 nautičkih milja? Jesu li Parani odlučili da će biti bolje ako obvežu Dionizija (čiji je učitelj bio Filist, učenik Euenosa, pitagorejskog filozofa s Parosa) i ako mu plate za taj trud? Ne znamo. Arheološki nalazi, ukazuju da je bio potreban znatan novac da se izgrade gradske zidine, da se napravi točna podjela zemlje na plodnom teritoriju – hori, kako bi rekli stari Grci – i da se izgrade kule za obranu. Faros je, k tome, u samom početku svog postojanja, kovao vlastiti novac u srebru i bronci. Sve to ukazuje da je Paros mogao pokriti to ulaganje i poslati nekih 1000 svojih stanovnika na Hvar. Kao i u mnogim drugim slučajevima grčke kolonizacijske aktivnosti, došlo je do sukoba između domaćih i pridošlica, i Dionizije je to teško kaznio. Ono što također ne možemo utvrditi iz Diodorova teksta jest – gdje se nalazilo izvanredno dobro utvrđeno  mjesto, koje on spominje kao mjesto gdje su domorodci ostali nedirnuti. Mnoga su mjesta bila ponuđena kao rješenje, ali sada izgleda vjerojatnim da bi položaj današnjega grada Hvara mogao biti to izvanredno dobro utvrđeno mjesto.