Starogradsko polje se po prvi puta spominje u Hvarskom statutu iz 1331.godine. U srednjem vijeku Starogradsko polje se nazivalo Polje Svetog Stjepana (Campus Sancti Stefani) po zaštitniku otoka Hvara i biskupije, odnosno Hvarske komune (Brač, Vis, Biševo, Palagruža).
U Statutu, točnije u njegovoj četvrtoj knjizi Polje se spominje u kontekstu njegovih granica i putova koji ga presijecaju. Putovi se spominju kao stari (per viam veteram), zatim se spominju stari zidovi (ad murros veteris) ili pak gomile: npr. Crna gomila, Dragojeva gomila, Didina gomila, Vela gomila. Svi navedeni putovi, zidovi i gomile su starije od Statuta i pretpostavlja se da se već tu spominju kao arheološka nalazišta. Među toponimima koji se spominju u Statutu nalazimo i oni koji su kasnije definirani kao arheološki nalazi: npr. Kupinovik, Lug, Dračevica, Rašnik, Moča, Carevo polje, itd.
Vinko Pribojević, hrvatski povjesničar rođen na Hvaru je bio prvi koji je uputio na arheološke ostatke u Starogradskom polju. U svom djelu «De origine successibusque Slavorum» (O podrijetlu i povijesti Slavena) iz 1525. godine govori: Već same ruševine pokazuju njihov negdašnji sjaj, jer se tu još i danas vide ostaci mnogih velikih zgrada, zatim okrnjeni i nagrizeni kipovi heroja od parskog mramora i kameni podovi s likovima različitih životinja i zviježđa. To mogu biti ostaci samo nekog bogatog grada. I po sredini tog polja vide se ruševine prostranih zgrada sravnjenih sa zemljom”.
Nakon njega, tek će 1859. godine Šime Ljubić, hrvatski arheolog, povjesničar i biograf rođen u Starom Gradu, ponovo spomenuti Starogradsko polje o kojem govori da je ono ustvari ager colonicus rimske Farije.
Gotovo sto godina nakon toga, točnije 1957. godine pojavila se znamenita knjiga Johna Bradforda „Ancient Landscapes Studies in Field Archaeology“ u kojoj govori da su antičke parcele u hvarskom ageru neobično male u odnosu na rimski standard. Zabilježio je: ovdje je sačuvan jedan od najboljih sistema parcelizacije koji je dosad viđen…. Polje ima bogatu zemlju, osobito produktivna za lozu, masline i razna voća. Studije s drugih susjednih otoka potvrđuju da je ono najbolje od svih i nema sumnje da je da je po svojoj plodnosti bilo poznato i prije nego što je postavljen rimski sistem parcela…. Parcele su sačuvane zahvaljujući suhozidinama te, iako se na nekim mjestima osnovne linije gube, ipak kontinuirana obrada polja održala ih je u veoma dobrom stanju. Osnovne linije orijentirane su sjever-sjeveroistok jug-jugoistok. Neophodan je detaljan terenski pregled kako bi se bolje pratilo ovo otkriće. Status ovog sistema i njegovih rimskih vlasnika predstavljaju značajan historijski problem.
Značajan korak naprijed učinio je još jedan Hvaranin, Niko Duboković Nadalini, konzervator, povjesnik i arhivist koji je 1969. objavio proširenu verziju svog članka iz 1959. godine, priloživši kartu s osnovnim linijama parcelacije. U tom radu vidljivo je da je on prvi koji se pozabavio pitanjem naseljenosti hvarskog agera, upozoravajući na ostatke preko desetak antičkih gospodarskih imanja. Upozorio je i na nekoliko grobova iz grčkog i rimskog perioda, te na grčki nadgrobni natpis otkriven na Kupinoviku.
Intenzivnija arheološka istraživanja Starogradskog polja započeta su 1982. godine i s prekidima traju do današnjih dana.
Javna ustanova Agencija za upravljanje Starogradskim poljem je ustanova čiji su osnivači Ministarstvo kulture, Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i vodnog gospodarstva, Općina Jelsa i Grad Stari grad. Cilj Agencije je očuvanje, unapređenje i turističko vrednovanje Starogradskog polja, koje je 2008. ušlo pod zaštitu UNESCO- ve kulturne baštine
