Da bi zaštitili svoj teritorij – horu, sagradili su dvije stražarske kule na dominantnim položajima. Bolje sačuvana je ona na brdu Tor (od romanski turres, što znači kula) poviše Jelse. Radi se o pravokutniku oko 7,4 x 6,2 m, visine 6 m (5 redova blokova, zajedno s vratima na južnoj strani, bilo je dodano za vrijeme restauracijskih radova 1974. godine), koja stoji na brežuljku 235 m nadmorske visine, gledajući na istočni, sjeverni i južni dio područja, udaljena 10 km od Farosa. Ispred kule nalazi se masivni bedem koji vjerojatno predstavlja ranije prethistorijsko utvrđenje. Mala iskapanja izvršena su ovdje u 1960-im i ona su otkrila lokalne i grčke artefakte (izloženi u arheološkoj zbirci u gradu Hvaru). Na sjevernoj padini nalaze se pravilni usjeci u živu stijenu koji ukazuju da je ovdje bilo naselje. Položaj ima izuzetan strateški značaj. Tor kontrolira istočni prilaz teritoriju Farosa. Odavde se mogu slati dimni ili vatreni signali u Faros preko kule na Maslinoviku, udaljene od Tora samo 7,5 km prema sjevero-zapadu.
Kula na Maslinoviku nalazi se na niskom brežuljku (67 m nadmorske visine), na sjevernom dijelu grčke parcelacije zemljišta, nekih 3 km udaljenom od Farosa. Slična je veličinom i oblikom Toru, ali je sačuvana samo u visini od dva do tri reda kamenih blokova. Iskapanja na tom mjestu pokazala su da je kula, vjerojatno visine 10 m, imala krov od crijepa. Na podu prizemlja, u središtu prostorije je četverouglasti kamen, na kojemu je bila uglavljena greda, koja je podupirala konstrukciju drvenog poda. Zabilježeni su i tragovi peći. Više krhotina fine keramike potječe iz 4. stoljeća prije Krista.
Među nađenim životinjskim kostima (koza, ovaca, krava i svinja), prevladavaju sitni dijelovi kostiju nogu (phalanx = članak prsta), upotrebljavanih za igranje društvenih igara od strane horophilakes a (stražara polja), za razbibrigu dok su bili u službi.
Unutar grčkih hora obično su se nalazili hramovi, većinom posvećeni bogovima plodnosti. U hori Farosa nemamo određeni dokaz o hramovima, ali na položaju Munjače odakle se može vidjeti cijelu horu, nađeni su obrađeni kameni blokovi, koji ukazuju da je na tom položaju moglo biti mjesto hrama.
Ovi su blokovi bili naknadno upotrijebljeni da podrže suhozid terase (sada prekriveno današnjom cestom). Erozija zemlje s juga mogla je prekriti nalazište i tek bi geofizička snimanja mogla jednog dana dokazati da je ovdje doista postojalo grčko svetište.