Lompić

Željeznom dobu pripada gradina Lompić na samom ulazu u Starogradski zaljev, koja, iako već ranije zabilježena, do našeg pregleda 1985. nije bila detaljnije opisana, a ni pregledana. Smatram da je važna iz više razloga. Radi se o utvrdi uz more na rtu Lompić, koji leži skoro 6 km zapadno od Starog Grada, na južnoj obali dubokog Starogradskog zaljeva.

Sa zapadne strane rta nalazi se istoimena uvala, a potom brežuljak Gračišće (gdje usprkos karakterističnom toponimu nema nikakvih arheoloških ostataka), s istoimenom uvalom i većim žalom, iznad kojeg je staza koja vodi do sela Brusja, uz plodnu strmu udolinu u kojoj je nekoć bilo oko 5.000 loza. S istočne strane rta Lompić nalazi se uvala Balunić, pogodna za pristajanje manjih brodova. Kupasto kameno uzvišenje Lompića, prema jugu je kratkim sedlom povezano za viši otočni masiv. Na samom uzvišenju (75 m nad morem) je mali plato ispod kojeg se prema zapadu pruža veliki odron kamena, dug oko 20 m. Sasvim je moguće da potiče od podzida i platforme kojom se nekad širila korisna površina na vrhu. Odavde prema sjeveru polazi bedem, koji slijedi greben u dužini od 85 m, koji zatim, pod oštrim kutom, skreće prema istoku i, prateći konfiguraciju terena, završava uz rub strme litice nad uvalom Balunić. Ova litica čini pristup jugoistočnoj strani utvrde skoro nemogućim. Na ovaj način suhozidni bedemi zatvaraju prostor od preko 0,5 hektara površine s prosječnim padom od 25o, gdje je razlika između najviše i najniže točke 35 – 40 m. Zapadni bedem je građen od nepravilnih blokova vapnenca u suhozidu i danas ima visinu od 1 do 1,5 m, a širinu od 2 do 2,5 m.

Uz bedeme i oko njih nađeno je više ulomaka grube prethistorjske keramike (željeznodobne?) i, što je posebno značajno, tri ulomka južnoitalske geometrijske keramike, koji najvjerojatnije pripadaju vremenu 6./5. st. pr. Kr. Grčko-rimska keramika sasvim je malobrojna. Bez sumnje, u pitanju je nalazište koje bi moglo pružiti dragocjene podatke o prethistorijskom periodu ovog dijela otoka, ako bi se ovdje izvršila iskopavanja, što je moguće na nekoliko mjesta. Naime, radi se o utvrdi koja ima nesumnjiv strateški značaj. To dokazuje i činjenica da u blizini Lompića nema plodnih površina kojima bi ova gradina pripadala, a što je slučaj s većinom gradina na Hvaru. Ona očito štiti ulaz u zaljev. Ono što je zanimljivo je i to, da se s nje ne vidi pristup zaljevu iz pravca Pelegrina (zapadni rt otoka Hvara) budući da vidik zaklanja obližnje i više Gračišće. To bi moglo značiti da opasnost nije mogla dolaziti iz tog pravca, područje koje je očito kontroliralo željeznodobno naselje na mjestu današnjeg grada Hvara, najveće naselje toga doba na otoku. S Lompića se vidi dolazak brodova iz pravca Splitskih vrata, odnosno Šolte i zapadnog dijela Brača, te onih koji se pojave kod rta Kabal dolazeći s istočnog dijela Hvarskog kanala. Ova gradina nadzire cijeli zaljev sve do samog Starog Grada.

Gradinu na Lompiću sigurno je podigla zajednica kojoj je bilo u interesu sačuvati plodni prostor Starogradskog polja i lokalno stanovništvo koje je tu živjelo. Ona je imala vizualnu komunikaciju osobito s gradinom na Glavici povrh Starog Grada.