Prema svim pokazateljima otok Hvar je bio intenzivno naseljen u periodu kasne antike, a Starogradsko polje posebno. Zanimljivo je da iz toga razdoblja ima veoma mali broj starokršćanskih crkava, a samostana iz tog doba, kao što ih ima na Braču, nema. Jedina pouzdana starokršćanska crkva na Hvaru je ona koja leži na i oko crkve Sv. Ivana u Starom Gradu. Radi se o manjoj dvojnoj bazilici sa sačuvanim baptisterijem uz južnu stranu. Crkva je bila ukrašena mozaicima, a bolje je sačuvan onaj koji je krasio apsidu na kojem su prikazana dva pauna kako piju vodu iz kantarosa.
Kao i u drugim dijelovima Dalmacije i na Hvaru je veoma teško pratiti kada na otok dolazi novo slavensko stanovništvo i kako se zrcale odnosi sa starosjediocima. Poznati su ostaci dvije male crkvice na vrhovima brežuljaka između Dola i Vrbanja, sv. Dujma i sv. Vida, koje bi mogle biti iz tog razdoblja, kao i predromanička adaptacija ranokršćanske dvojne crkve sv. Ivana/sv. Marije u Starome Gradu.
Kao potencijalno nalazište iz tog razdoblja može bit utvrda Grad ili Galičnik iznad Jelse, istočno od Tora. Na tom impresivnom nalazištu, prilikom terenskog pregleda, otkriveni su kako ulomci antičkih opeka, tako i arhitektonski ostaci koji upućuju na doba gotike, pa je za vjerovati da je ovo bilo i značajno utvrđeno naselje nastalo u kasnoj antici, korišteno u ranom srednjem vijeku i kasnije.
Bilo bi također zanimljivo istražiti odnos utvrde Galičnik i lokaliteta Gradina u Jelsi, gdje je danas mjesno groblje. Naime, ovaj lokalitet se u Hvarskom statutu spominje kao Civitas vetus Ielsae, a sačuvan je i veliki kasnoantički bedem, koji poluotok na kojemu je danas groblje štiti od napada s južne, kopnene strane.
Drugi potencijalni lokalitet mogla bi biti crkva svetog Stjepana, zaštitnika otoka i biskupije, u Starom Gradu. Tu je naime bila stara katedrala prije negoli je u 13. stoljeću ona premještena u grad Hvar. Naime, dosad je jedini ulomak s pleternom ornamentikom iz 9. stoljeća otkriven u popločanju crkve sv. Stjepana. Taj mramorni ulomak ukazuje da bi bilo jako vrijedno kopati ispod pločnika crkve gdje sigurno možemo očekivati ranosrednjovjekovne nalaze, a i one starije.
Svakako da se pravilna parcelacija zemljišta ne bi sačuvala da, u periodu od kasne antike pa sve do detaljnog opisa polja Svetog Stjepana i Vrbanja u Hvarskom statutu iz 14. stoljeća, ono nije bilo korišteno. Krhka kraška struktura polja, erozije, bujanje vegetacije, bujice i skretanja vodenih tokova, u kratko vrijeme bi posve izbrisala tragove koji su nam se sačuvali do danas zahvaljujući stalnoj brizi stanovnika.